"Knjige možda i nisu nešto od nasušne potrebe; na početku bilo je dovoljno nekoliko mitova; u njih je stala cijela religija. Pojava pripovijesti zapanjila je puk i on ih je obožavao i ne razumijevajući ih: preuzetni su svećenici, nagnuti nad dubinama slika, polako pronicali u skriveni smisao hijeroglifa. Poslije se htjelo tumačenja, knjige su proširile mitove - ali nekoliko mitova je bilo dovoljno. Tako i mit o Narcisu: Narcis bijaše savršeno lijep, i zato čedan, prezirao je Nimfe -jer je bio zaljubljen u samog sebe. Ni najmanji dašak nije mutio izvor na kojemu je, spokojno se naginjući, motrio svoj lik cijeloga dana... Poznajete tu pripovijest. Pa ipak, ponovo ćemo je pripovijedati. Sve je već rečeno; ali kako nitko ne sluša, treba uvijek počinjati iznova."
Redaktura prijevoda i pogovor: Dragutin Lučić-Luce