U ovoj knjizi autor opisuje svoja duhovna iskustva izložena slijedom kako su se zbila, počevši od prvog pitanja o vjeri i duhovnosti, pa do nalaženja odgovora koji mu je donio mir. Jedan dio ispovijesti koje je iznio u njoj već su prethodno objavljene zasebno ili u njegovom autobiografskom romanu ˝Srcem do beskraja˝.
Prije par godina je izašao roman-u-pričama ”Srcem do beskraja”, kojim se Branislav Mikulić predstavio kao zreo pisac, zanimljvog tematskog fokusa. Ovih dana je u izdanju iste kuće (Dobra knjiga), objavljen novi Mikulićev roman. Naslovio ga je opet pomalo neobično, poliznačno: ”U srcu je bogatstvo”.
Branislav, koji je već tri decenije migrant i putnik, a trenutno stanovnik Amsterdama, ponovo dolazi s poklonom – s vrijednom knjigom. To je ispovjedna proza, iskreno autorovo kazivanje o putu u duhovnost u kojoj je srce izvor svemoćne snage, čudesne topline koja druge ogrijati zna, život im uljepšati može, novi život im podati. O ljubavi on kazuje što je za druge imamo, što je drugima možemo podariti. O tome autor piše, baš kao i u svom prethodnom romanu-prvijencu.
“Ljubav je čudo. Ona je najbolji dio čovjeka. Ona je silna, magična je. S njom sve možemo, s njom je sve moguće. Tugu tuđu u radost ona pretvara, bolesti smrtne podnošljivima čini, plač u smijeh obrće, beznađe svako od nje bježi. Ljubav čuda neviđena čini, ona nas čudotvorcima pravi. Ona je moćna, svemoćna baš kao Bog što je. Ona je sve. Ona Bog je.”
Mikulić spoznaje snagu ljubavi kroz ljude koje sreće, o kojima piše. To su dragulji koji ga uče, koji mu kazuju i pokazuju da radost iz davanje dolazi, iz predavanje sebe drugima. On se takvima divi, on im zavidi, on hoće postati njima sličan, on sebi taj put bira.