Ovo kultno djelo F. Scott Fitzgeralda, predvodnika američke "izgubljene generacije", i danas se, gotovo stoljeće nakon objavljivanja, nalazi u samom vrhu svih ljestvica važnosti i omiljenosti knjiga. Jer, "Veliki Gatsby" je stvarno velik, najveća Fitzgeraldova uspješnica, vrhunac njegova književnog stvaralaštva, ali i jedan od neospornih vrhunaca cjelokupne američke književnosti - arhetip, vrhunac u svakom pogledu!
Prije i poslije Gatsbya njegov je autor živio životom svojih junaka: zanosio se njihovim idejama i idealima, doživljavao njihova razočaranja i razdore, bančio i prosipao talent, novac i snagu poput njih, borio se skupa s njima i sa samim sobom. Fitzgerald nije morao svoje likove tražiti oko sebe - nalazio ih je u samome sebi, pa je tako Gatsbya nazivao svojim "starijim bratom". Obodren sličnim svjetonazorom životne družice Zelde, naglavce se bacao u zamamljive valove dekadentnog "doba jazza", opijajući se svojom mladošću, ljubavlju, uspjesima i alkoholom.
I zato nitko nije mogao bolje od njega osjetiti, niti umio bolje izraziti, puls generacije "ludih dvadesetih", a legendarni odnos i burno življenje sa Zeldom, predestinirali su ga za jednu od "glavnih uloga" koju je odigrao u američkom životu, ali za razliku od ovovremenih trendsetera i "celebova", i u svekolikoj književnosti između dva rata.
"Veliki Gatsby" poetična je priča o romantičnom bogatunu, misterioznom imatniku opsjednutom neuslišanom ljubavlju i "američkim snom", i antologijsko je djelo: pročitati ga nije stvar prestiža kao nekad, već je postalo dijelom opće kulture. A, makar zbog tragičnog svršetka, preporučljiv je i poučljiv za novopečene tajkune i moćnike - šteta je što zbog svoje prezauzetosti ozbiljnijim stvarima nikad neće imati vremena za knjigu, pa da uvide kako novcem ipak ne mogu kupiti sve.
Na listi 100 najboljih romana s engleskog govornog područja, objavljenoj 1998., koju su sastavili najugledniji engleski književni kritičari, "Veliki Gatsby" zauzeo drugo mjesto, iza "Uliksa", kao najbolji američki roman 20. stoljeća.