Kako je netko uopćr došao na ideju pretvoriti napušteni željeznički kolodvor u muzej? U ovom slučaju treba se vratiti u 1977. kada je, zbog premještanja umjetničkih zbirki 20. stoljeća u centar Georges Pompidou (tzv. Beaubourg), gotovo čitavo umjetničko razdoblje ostalo daleko od očiju publike. U muzeju Jeu de Paume (muzej impresionista) bilo je premalo prostora i mnoga su umjetnička djela, unatoč novim, povoljnijim sudovima kritike, bila pohranjena u podrumima zajedno s nekim umjetninama iz Louvrea. Ideja o spašavanju kompleksa napuštenog željezničkog kolodvora stopila se s željom da se nađe prikladno mjesto za zbirke umjetnina iz druge polovine 19. stoljeća i projekt prenamjene kolodvora u muzejski prostor povjeren je skupini mladih arhitekata, kojima je pošlo za rukom podariti novu vrijednost već postojećim prostorima kolodvora, oboje izrazito vezano uz belle epoque . Izazov prostora željezničkog kolodvora potaknulo je maštu arhitekata i odveo ih prema idejama znatno vrijednijim i raskošnijima od zamisli o gradnji posve nove zgrade.