Za razliku od drugih velikih nacionalnih muzeja duge povijesti, kao što su Louvre, Prado i Ermitaž, Nacionalna galerija u Londonu nije osnovana zahvaljujući velikodušnoj donaciji jednog vladara ili njegovoj odluci da publici otvori svoje galerije. Plod zajedničkog truda mnogih mecena koji su uspjeli za svoju ideju pridobiti političke predstavnike.
Muzej je trebao biti mjesto za učenje i širenje kulture u javnosti. Kustosi Nacionalne galerije i danas se ponose činjenicom da slike iz njihovih zbirki pripadaju britanskom narodu te, iako im laskaju financijske beneficije turističkog biznisa, poštuju tipično britansko pravilo besplatnog ulaza – ulaznica u Nacionalnu galeriju ne plaća se. Ova posebnost zadržana je u želji da se posjetiteljima pruži dojam kako remek-djela kojima se dive pripadaju i njima. Omiljene eksponate mogu, primjerice, promatrati u pauzi za ručak i ponovno se vratiti u slobodno vrijeme, bez prisile na iscrpljujuću turneju muzejom u jednom posjetu.