Voljeti nanovo
naslovna
Klub "Knjiga znanja"
Svaki grad ima svoje godišnje doba koje je gotovo savršeno. To je ono doba nakon ljetne žege, ali prije nego što se i pomišlja na zimsku studen, na kišu i snijeg, kristalno jasno doba kad zrak postaje svjež, kad je nebo još uvijek svijetloplavo, kad već biva ugodno odjenuta vunenu odjeću i kad se korača brže negoli se mjesecima koračalo. To je doba kad se nanovo započinje živjeti, stvarati planove, djelovati, jednostavno biti, kad rujan prelazi u listopad, kad žene izgledaju ljepše, kad se muškarci osjećaju bodrije, pa su ljupkija čak i djeca koja se vraćaju u škole Pariza, New Yorka, San Franciska … A možda je tako ponajviše u Rimu. Svi su se vratili kućama nakon ljetnih mjeseci odmora provedenih na Capriju gdje su se vozili starim štropotavim taksijima, kojima je polazište piazza, do plaža u Marina Piccola, u kupalištima Ischije, u San Remu preplavljenom suncem, ili jednostavno na javnim plažama Ostije. Sada je sve to prošlo. Stigla je jesen. Bliže se posljednji dani rujna, mjeseca kao stvorenog za rad, divnog mjeseca kad je čovjek jednostavno sretan što živi.
