Vukovarski spomenar

Vukovar kao književna tema? I više od toga. Doživljen kao amalgam i zaliha svakojakih čuda: literarnih, historiografskih, etnoloških, turističkih, svakodnevnih... Pavličiću se njegov rodni grad čini poput rudnika u kojem se kriju dokazi o neobičnom, slikovitom, pa i simboličnom životu, iz kojega se može štošta naučiti, i koji u sebi krije neki dublji ljudski smisao. Pavličićevi prozni zapisi o Vukovaru u kojem je proživio djetinjstvo i mladost, posvećeni su osebujnim pejzažnim, povijesnim i ljudskim posebnostima i vrijednostima toga grada. Otkriti što je to doista vukovarsko u samome Vukovaru pokazuje se autoru kao trajni zadatak i što je paradoksalno, koliko god se autor trudi biti lokalan u svojim vukovarskim pričama, njegovim se čitateljima svagda upravo te priče pokazuju najuniverzalnijim. Stoga autor poentira: Vukovar je u Hrvatskoj ono što je Hrvatska u svijetu: nepoznata vrijednost koju istom treba iznijeti na vidjelo.

Vukovar opisan u ovoj knjizi više ne postoji. Autorovi zapisi o gradu u kojem je proživio mladost i djetinjstvo obiluju osebujnim pejsažima, povijesnim posebnostima te ljudskim vrijednostima. Ilustrirana slikama predstavlja spomenar ali, kako i sam autor kaže, pravi spomenar je zapravo sam Vukovar.

Pavao Pavličić

Književnik i književni povjesničar te sveučiliš­ni profesor i prevoditelj. Rođen je 16. kolovoza 1946. u Vukovaru. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnome gradu. Godine 1969. diplomirao je komparativnu književnost i talijanski jezik na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta gdje je 1974. doktorirao.

U književnosti se javio 1972. zbirkom fantastičnih priča Lađa od vode.

U svojem znanstvenom radu bavi se problematikom starije hr­vatske književnosti, posebice manirizma i baroka, pitanjima knji­ževne genologije te teorijom stiha.

Član je Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.