Život je negdje drugdje. Za Zygmunta Rogallu, majstora u izradi tepiha, život je u nekadašnjem zavičaju, u Mazuriji, a ne u Saveznoj Republici Njemačkoj, kamo su ga doveli vrtlozi ratnog i poratnog doba. Stoga će osnovati svoj zavičajni muzej…
U priči o tom velikom – i posljednjem? – pothvatu Zygmunta Rogalle Siegfried Lenz podiže spomenik jednom magičnom krajoliku, njegovoj povijesti, njegovim ljudima – jednom od evropskih zavičaja. I postavlja jedno od temeljnih pitanja suvremene Evrope kao i Kundera, Grass, Milosz, Handke ili Canetti, Lenz pokušava odgovoriti na pitanje postoje li još zavičaji i domovine, ili su to samo snoviđenja umjetnika kao što je Zygmunt Rogalla. (s korica)