Zemlja i nebo Jacquesa Dormea

Kako ispripovijedati priču o Jacquesu Dormeu, francuskom pilotu koji se igrom sudbine u Drugom svjetskom ratu našao u Sovjetskom Savezu? Priča je naizgled jednostavna i može se pročitati već u prvom poglavlju romana: "Pilot koji je došao iz daleke zemlje susreće ženu iz iste te zemlje i vole se svega nekoliko dana u gradu od kojeg će uskoro ostati samo ruševine; potom on odlazi na kraj zemlje da bi prevozio avione za bojište i gine razbivši se o ledenu padinu, pod blijedim svodom polarnog kruga". Riječ je, međutim, o priči koja se još u djetinjstvu utkala u pripovjedačev život, pa je priča o Jacquesu Dormeu ujedno i priča o dječaku koji postaje romanopisac.

Dječak odrasta u sirotištu koje okuplja djecu čiji su se roditelji "proslavili u posljednjem ratu, ali su se zatim pokazali nedostojnima svojih podviga" i koja dijele zajednički san: "otac-heroj nepravedno osuđen pa napokon rehabilitiran, vraća se, ulazi u učionicu, prekida nastavu i izaziva nijemo oduševljenje nastavnice i školskih drugova".

Za razliku od većine domske djece pripovjedač ima utočište: subotom navečer odlazi k Aleksandri, ženi koja je poznavala njegove roditelje. Francuskinja Aleksandra dječaka uči francuski, otvara mu vrata svog skromnog doma, ali i vrata novog i zanosnog svijeta književnosti. Tijekom godina u njemu sazrijeva pisac koji želi napisati priču o Jacquesu Dormeu, članu eskadrile koja je u Drugom svjetskom ratu održavala zračni most između Aljaske i Sibira, prevozeći američke vojne zrakoplove kojima su se Rusi potom koristili u borbi protiv nacista.

Dječaka u početku zanimaju samo ratni detalji i tek godinama poslije shvaća da bit priče o Jacquesu Dormeu čini njegova ljubavna veza s Aleksandrom koja je trajala svega nekoliko dana i koju kao dijete nije znao "čitati". Oko te jezgre romana nalaze se dva povijesna okvira. Stariji čini slika Sovjetskog Saveza u vrijeme Detanta, odnosno sredinom 1960-ih, a noviji slika Rusije i Francuske krajem 20. stoljeća.

Andreï Makine rođen je 1957. godine u Krasnojarsku u Sibiru. Doktorirao je na Sveučilištu u Moskvi s temom iz francuske književnosti. Godine 1987. došao je u Pariz gdje je zatražio i dobio politički azil. Prvih godina pariškog života, obilježenih neimaštinom, na francuskom je napisao nekoliko književnih djela za koja je ustrajno, ali neuspješno tražio izdavača. Kada je na naslovnoj stranici svog romana Kći junaka Sovjetskog Saveza (La Fille d’un héros de l’union soviétique, 1990) dopisao "s ruskog preveo Albert Lemonnier", taj mu je lažni podatak otvorio vrata francuskog izdavača Roberta Laffonta. Pet godina poslije doživio je velik uspjeh s romanom Francuska oporuka (Le Testament français, 1995) koji je dobio dvije najprestižnije francuske književne nagrade: Goncourt i Médicis.

Od 1990. do danas Makine je objavio dvadesetak djela (od čega četiri pod pseudonimom Gabriel Osmonde), među kojima posebno mjesto zauzima rusko-francuska trilogija koju čine romani Francuska oporuka, Rekvijem za Istok (Requiem pour l’Est, 2000) te Zemlja i nebo Jacquesa Dormea (La terre et le ciel de Jacques Dorme, 2003), svi prevedeni i objavljeni u ovoj biblioteci, u kojoj je 2013. objavljena i njegova Knjiga kratkih vječnih ljubavi (Le livre des breves amours éternelles) iz 2011. godine.

Preuzeto MV