U knjizi Dunje Ujević “Zlatko Sudac – Razgovori”, poznati svećenik govori o svom životu u obitelji, duhovnom rastu i duhovnim iskustvima te o obraćenju i opredjeljenju za Isusa Krista.
Sudac u knjizi iskreno govori o sebi, obitelji, stigmama i svećeničkom pozivu. Na početku knjige otkriva da se dugo ljutio na roditelje jer su 70-ih otišli raditi u Njemačku. Ostavili su ga s bakom; "Baka je morala raditi. Proživljavao sam agonije samoće. Strah. Nema mame, nema tate, a ja sam u kući zaključan - prisjetio se mladosti..." Opisao je i tren u kojem je lebdio; "Svijetlio sam kao žarulja. Počelo me dizati u zrak..."
Sudac u knjizi, osim što opisuje svoje vizije i čuda, otvoreno progovara o svojim iskustvima sa masturbacijom, alkoholom i marihuanom, te ne propušta kritizirati neke od svećenika koji su, prema njegovim riječima, u Crkvu došli samo da bi se dobro "uhljebili".
Za "Razgovore" kažu i da je to enciklopedija ljubavi i dobra. Svakim čitanjem otkriva se nešto novo, ne samo o velečasnom Sucu, nego životu, ljubavi, vjeri, o svakome od nas.
Autorica Dunja Ujević kazala je da je knjiga nastajala s vremena na vrijeme, onako kako su ona i velečasni Sudac "živjeli svoje prijateljstvo i upoznavali jedno drugo". Napomenuvši da je knjiga puna duha Zlatka Sudca, drži da se kroz nju može "učiti živjeti".
Zlatko Sudac rođen je 1971. u Rijeci, a djetinjstvo je proveo u Vrbniku na otoku Krku. Iz istog mjesta je i kardinal Josip Bozanić. Sudac je nakon završene srednje škole radio kao strojarski tehničar, te je upisao studij sociologije i psihologije u Rijeci. Ipak, 1993. odlazi na studij bogoslovije i teologije u Zagreb. Završio je zagrebački fakultet, a za svećenika je zaređen 1998. Ubrzo postaje župnik u Novalji na otoku Pagu.
Trenutačno je duhovnik pastoralnog centra Betanija u mjestu Æunski na Lošinju. Zbog stigmi koje je dobio sredinom 1999. mnogi ga nazivaju karizmatikom i čudotvorcem, a sam za sebe jednostavno kaže da je samo - Božji službenik.