Gustav Meyrink (Beč 1868. - Starnberg 1932.) austrijski je pripovjedač. Od 1889. do 1902. živio je kao bankar u Pragu i bio poznat kao bonvivan i okultist. Nakon stečaja banke seli se u Muenchen gdje počinje raditi kao urednik bečkoga humorističnog lista i piše novele. Veliki uspjeh postigao je romanima napisanim pod utjecajem E. T. A. Hoffmanna i E. A. Poea koji se danas smatraju klasicima fantastične književnosti: Golem (1915.), Zeleno lice (1917.), Bijeli dominikanac (1921.). Kao posljednji u nizu stoji roman Anđeo sa zapadnog prozora (1927.) koji konačno imamo priliku čitati i u hrvatskom prijevodu. Taj roman je Meyrinkova svojevrsna književna i duhovna oporuka za buduće naraštaje. U njemu iznosi priču o magistru Johnu Deeju koji je živio u 16. stoljeću, a čiji se život proteže kroz njegove potomke tijekom nekoliko stoljeća i ispunjen je potragom i lutanjem za kamenom mudraca, zlatom, eliksirom života, spoznajom. U predgovoru knjizi tiskana su dva teksta o Gustavu Meyrinku koje su napisali Hermann Hesse i J. L. Borges. (GG)