Autotopografija II
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Autotopografija II
Druga knjiga „Autotopografije“ na kojoj je njen autor, prof. Aleksandar Flaker, radio tako reći do zadnjeg daha, nastavlja se na kronologiju prvoga sveska samo u dijelu koji je posvećen studiju i akademskoj djelatnosti na Sveučilištu u Zagrebu, sve do umirovljenja 1989. Međutim, brojni odlasci bilo na specijalizaciju bilo na prihvaćena gostovanja tretirani su kao zasebne cjeline i uklapaju se u opći naslov knjige „Moja sveučilišta“. Opsežan je tematski krug posvećen boravku u Moskvi 1956/57, ali i putovanjima u Kijev i Minsk te fascinaciji Uzbekistanom. Posebno se u knjizi raspravlja o Americi koja najprije kao da je gledana iz zrakoplova, a zatim se epistolarni dio izlaže kolegi što smo ga bili upoznali u prvoj knjizi. Uz autorove dojmove iz Amerike „od obale do obale“, pohvalne ali i kritičke, jamačno će čitatelja zanimati i tragična sudbina njihova kolege koje su potankosti imali prilike tek kasnije saznati! U poglavlju o „Baki Augusti“ čitatelj će saznati nešto više o autorovu odnosu prema vlastitoj njemačkoj lozi i njegovu prihvaćanju njemačkog jezika kao sastavnoga dijela vlastite kulture. Nimalo slučajno rusist po obrazovanju i struci, ali i kroatist po vokaciji, prihvatit će poslije 1989. profesure u Beču, Innsbrucku, Baselu, a naposljetku i Göttingenu, pri čemu će prihvaćati i kraća gostovanja pa će i druga sveučilišta ući u krug „njegovih“. Jadranska će pak „slikovnica“ dopuniti vizualni doživljaj njemačkih gradova. Autor je bio erudit, dobar znalac povijesti književnosti i povijesti umjetnosti, ali svojim znanjima ne opterećuje čitatelja, nego i nadalje gleda svijet oko sebe iz mladalačke perspektive. Knjiga je bogato ilustrirana, kako prikazima umjetničkih djela, tako i fotografijama iz ostavštine autora, te autorskim fotografijama Flakerove dugogodišnje prijateljice Andree Meyer-Fraatz kojima su uz ostalo i ilustrirana autorova putovanja po jadranskim otocima.
Druga knjiga „Autotopografije“ na kojoj je njen autor, prof. Aleksandar Flaker, radio tako reći do zadnjeg daha, nastavlja se na kronologiju prvoga sveska samo u dijelu koji je posvećen studiju i akademskoj djelatnosti na Sveučilištu u Zagrebu, sve do umirovljenja 1989. Međutim, brojni odlasci bilo na specijalizaciju bilo na prihvaćena gostovanja tretirani su kao zasebne cjeline i uklapaju se u opći naslov knjige „Moja sveučilišta“. Opsežan je tematski krug posvećen boravku u Moskvi 1956/57, ali i putovanjima u Kijev i Minsk te fascinaciji Uzbekistanom. Posebno se u knjizi raspravlja o Americi koja najprije kao da je gledana iz zrakoplova, a zatim se epistolarni dio izlaže kolegi što smo ga bili upoznali u prvoj knjizi. Uz autorove dojmove iz Amerike „od obale do obale“, pohvalne ali i kritičke, jamačno će čitatelja zanimati i tragična sudbina njihova kolege koje su potankosti imali prilike tek kasnije saznati! U poglavlju o „Baki Augusti“ čitatelj će saznati nešto više o autorovu odnosu prema vlastitoj njemačkoj lozi i njegovu prihvaćanju njemačkog jezika kao sastavnoga dijela vlastite kulture. Nimalo slučajno rusist po obrazovanju i struci, ali i kroatist po vokaciji, prihvatit će poslije 1989. profesure u Beču, Innsbrucku, Baselu, a naposljetku i Göttingenu, pri čemu će prihvaćati i kraća gostovanja pa će i druga sveučilišta ući u krug „njegovih“. Jadranska će pak „slikovnica“ dopuniti vizualni doživljaj njemačkih gradova. Autor je bio erudit, dobar znalac povijesti književnosti i povijesti umjetnosti, ali svojim znanjima ne opterećuje čitatelja, nego i nadalje gleda svijet oko sebe iz mladalačke perspektive. Knjiga je bogato ilustrirana, kako prikazima umjetničkih djela, tako i fotografijama iz ostavštine autora, te autorskim fotografijama Flakerove dugogodišnje prijateljice Andree Meyer-Fraatz kojima su uz ostalo i ilustrirana autorova putovanja po jadranskim otocima.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
