Godine 1927. Henri Michaux otputovao je u Ekvador – nelagodno iskustvo o kojemu je objavio svoju prvu knjigu. Nakon smrti oba roditelja 1929. godine putuje u Sjevernu Afriku, Tursku, Italiju, a 1930-1932. i na Daleki Istok gdje postaje doživotno opčinjen istočnjačkim religijama i misticizmom.
U knjizi "Barbarin u Aziji", Henri Michaux ne podliježe općim mjestima putopisne književnosti, uzalud ćemo tražiti opise spomenika ili ulica u Indiji, Kini, Japanu, Cejlonu, zemljama u kojima se zatekao. Riječ je prije svega o duhovnome susretu između zapadnoga intelektualca i azijskoga čovjeka. Michauxove su opservacije iznimno precizne, često iznenađujuće i daju portret Azije izvan svih uobičajenih predodžbi. Knjiga ima vrlo jaki poetski naboj i poslije čitanja osjećamo se ispunjeni. "Barbarin u Aziji" svjedoči o čudesnoj sprezi percepcije i stila te se smatra među najboljima u Michauxovu opusu.
Henri Michaux, (1899-1984), francuski pjesnik, esejist i slikar. Sedamdesetih godina Michaux je postao svjetski priznat i poznat, potpomognut pozitivnom kritikom francuskih nadrealista, predstavnika novog vala, i američkih pjesnika beat-generacije (Moji posjedi, Ecuador, Daleka unutrašnjost, Život u naborima)