Zelenožuti papagaj, koji je visio vani u kavezu, neprekidno je ponavljao:
"Allez vous-en!Allez vous-en! Sapristi! To je u redu!"
Služio se malo i španjolskim, a i jezikom koji nitko nije razumio; bio je tu i drozd koji je visio s druge strane vrata i zviždao poput svirale u povjetarac luđačkom upornošću.
U nemogućnosti u n barem malo u miru pročita svoje novine, gosp. Pontellier ustao je s izrazom i usklikom gnušanja. Prešao je kolonadu i uske "mostove" kojima su kućice Leburnovih bile međusobno spojene. Bio je sjedio ispred vrata glavnoga zdanja. Papagaj i drozd bili su vlasništvo Madame Lebrun pa su imali pravo bučiti koliko god su htjeli. A gosp. Pontellier imao je pravo lišiti se njihova društva kad bi oni prestali