Deset poredbenih studija hungarologa, kroatista i prevoditelja Istvána Lőkösa napisanih u najboljem duhu stare francuske komparatističke škole i pozitivizma sintetiziraju, asimiliraju i nadopunjuju bogatu i cijenjenu autorovu bibliografiju radova posvećenih proučavanju hrvatsko-mađarskih književnih odnosa.
Dva su hrvatska autora trajno obilježila Lőkösov znanstveni rad, pa tako i u poredbenim studijama otisnutim u ovoj knjizi: Marulić i Krleža te mađarska recepcija njihovih djela i mađarski utjecaji na njihov književni opus. No, središnja studija ove knjige posvećena je slici Mađara u djelima Ksavera Šandora Gjalskog.
O AUTORU:
István Lőkös rođen je 10. studenoga 1933. u Egeru u Mađarskoj. Hungaristiku i rusistiku diplomirao je 1957. na Filozofskome fakultetu sveučilišta »Kossuth Lajos« u Debrecenu. Na kon diplome neko vrijeme predavao je na Ekonomskom tehnikumu u Egeru, ali ubrzo se opredjeljuje za sveučilišnu karijeru. Postaje najprije asistentom, potom pristavom i docentom na Katedri za književnost Više nastavničke škole u Egeru.
Godine 1984. u Budimpešti je obranio kandidacijsku, a 1994. i akademsku doktorsku disertaciju s područja mađarske i hrvatske književnosti, odnosno hrvatsko–mađarskih književnih odnosa. Na Filozofskome fakultetu u Debrecenu izabran je godine 1985. za docenta, a 1994. i za redovitoga profesora na Odsjeku za komparativnu književnost.
Na Filozofskome fakultetu u Miskolcu godine 1992. utemeljuje Katedru za povijest srednjoeuropskih i istočnoeuropskih književnosti, na kojoj je, kao redovni professor, predavao povijest hrvatske književnosti.
Znanstveni i stručni radovi Istvána Lőkösa posvećeni su uglavnom povijesti hrvatske i mađarske književnosti, odnosno hrvatsko–mađarskim književnim vezama, kao i drugim slavenskim književnostima. Kao jedan od najplodnijih hungarologa objavio je nekoliko stotina studija na mađarskom, hrvat skom, ruskom i njemačkome jeziku.
Ipak, najveći dio svog istraživačkog i prevodilačkogaa rada posvetio je upravo hrvatskoj književnosti. Zato i ne čudi podatak da je čak dva puta dobitnik nagrade »Davidias« Društva hrvatskih književnika: godine 1997. pripala mu je prva, tek utemeljena, za knjigu Povijest hrvatske književnosti na mađarskome jeziku, a i 2008. za prepjev Ma rulićeve Suzane te pjesama »Tužen’ja grada Hjerozolima« i »Molitva suprotiva Turkom«.
Godine 1999. u Budimpešti je objavljen i njegov prijevod Marulićeve Judite. Konačno, brojnim studijama o Maruliću uvrstio se među značajnije svjetske marulologe. A ovo najnovije izdanje svjedoči o autorovu neiscrpnom zanimanju u istraživanju croatohungarice.
Dosad je objavio sljedeće naslove: U znaku mostova (Hidak jegyében, 1974), Vpečatlenija o Vengrii v cikle Glembaj Miroslava Krleži (1981), Miroslav Krleža 1893–1981. (1983), Madžarske i južnoslavenske književne studije (Magyar és dé lszláv irodalmi tanulmányok, 1984), Katančićev klasicizam i sveučilišna tiskara u Budimu (1984), Povijest hrvatske književnosti (A horvát irodalom története, 1996), Hrvatsko–mađarske književne veze (1998), Croatohungarica (2008).