Weimar 22. mart 1832.) njemački književnik i mislilac
Studirao je pravo u Leipzigu i Strassburgu. Na poziv vojvode Karla Augusta odlazi u Weimar, gdje postaje tajni savjetnik, a 1780. slobodni zidar weimarske lože Anna Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerpräsident. Bio je i upravitelj weimarskog teatra.
Putuje po Njemačkoj i Švicarskoj, bavi se naučnim studijama, te se druži s Herderom i Schillerom. Njegovo djelo obuhvaća gotovo sve književne rodove i nekoliko naučnih područja. Mnogobrojni su uzori i utjecaji: svjetski klasici, književnost rokokoa, narodna poezija različitih naroda, široko područje historije, teologije, filozofije, teorije umjetnosti i prirodnih nauka. Nakon što se oduševio "Hasanaginicom" bio je prvi koji je preveo na njemački jezik, i samim tim pomovisao je njemačkoj književnoj javnosti.
Nametnuo se savremenicima kao obnovitelj lirike, drame, epa, romana, te učenjak izuzetno oštrog i dubokog uvida u strukturu i fenomene prirode. Još za života postao je spomenik njemačkog klasičnog humanizma.
Djela:
"Patnje mladog Werthera"
"Faust"
"Tasso"
"Rimske elegije"
"Naukovanje Wilhelma Meistera"
"Srodne duše"
"Pjesništvo i zbilja"
"Nauk o bojama"
"Putovanja po Italiji"