Freelender

Samo jedan telegram o stričevoj smrti je dovoljan da Karlo Adum krene na stvarno putovanje u Sarajevo ali i na metaforičko putovanje u vlastitu prošlost. Adum, umirovljeni profesor povijesti, udovac, neprilagođen poput mnogih koji su jednom došli iz Bosne, živi u Novom Zagrebu kao u nekom dobrovoljnom izgnanstvu, a patetiku vlastitog osamljeništva liječi posprdnošću i cinizmom. U Sarajevo putuje prastarim Volvom, kupljenim sredinom sedamdesetih u vrijeme kad su se dizali krediti ili kupovale vikendice.

Njegovo je putovanje u Bosnu somnambulno, fragmenti iz djetinjstva i kasnijeg zagrebačkog života podudaraju se s pejzažima bosanske entropije, krhotinama zadnjih barbarstava, sumnjičavim konformizmima, neizrečenim predrasudama. Čak i sasvim banalni događaji poput nogometne utakmice, objeda u šund-restoranima ili mučenja životinja na stadionu zbivaju se u čudnovatoj izmaglici, na rubu fantastike, duboko u balkanskom post festumu, ovog puta, čini se, doista na kraju povijesti. Adumov život, iako nimalo običan, naposljetku ispada nevažan i besmislen.

Novi prozni naslov Miljenka Jergovića “Freelander” (nastao kao dio književno-izdavačkog projekta pisca Semezdina Mehmedinovića) zanimljiva je kombinacija romana ceste, Bildungsromana i sirove melodrame, te je jedna od najuspješnijih autorovih knjiga.
Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966.) književnik je i novinar koji živi na selu nedaleko od Zagreba. Prvi novinski tekst objavio je 1983., a prvu pjesničku zbirku "Opservatorija Varšava" 1988. Kritičari smatraju da njegovom zbirkom priča "Sarajevski Marlboro" iz 1994. počinje trend tzv. stvarnosne proze. Zatim objavljuje još nekoliko zbirki priča (Mama Leone, Inšallah Madona, Inšallah) te desetak romana, među kojima su "Dvori od oraha" i "Ruta Tannenbaum". Poljski prijevod njegova romana "Srda pjeva, u sumrak, na Duhove" dobio je 2012. u Wroclawu književnu nagradu Angelus za najbolju knjigu Srednje Europe. Djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika.