Književni protusvjetovi

Tematska lica i naličja dramske, prozne i pjesničke produkcije hrvatske moderne vezivno su tkivo knjige rasprava i studija o hrvatskoj književnosti u razdoblju od sredine devedesetih godina 19. stoljeća do kraja Prvoga svjetskoga rata.

Trojac Batušić/Kravar/Žmegač – zagrebačka »moćna gomilica« kako ih je nazvao književni povjesničar i kritičar Krešimir Nemec – na posve nov način predstavlja teme modernizma. Raspravljajući o bitnim žanrovskim obilježjima moderne – Nikola Batušić o dramskome stvaralaštvu, Zoran Kravar o poeziji, a Viktor Žmegač o osnovama i poetici moderne i njezinu proznom segmentu – autori istodobno svoju temeljnu tematsku preokupaciju umrežuju s cjelokupnošću aktualnih filozofskih, svjetonazorskih i umjetničkih strujanja u ovom periodu. Riječ je o ne samo novim spoznajama i tumačenjima moderne, nego i o akribično pisanim studijama koje i same – raznolikošću metodoloških postupaka svakoga od autora ove knjige – pokazuju pravu vrijednost jedinstva suprotnosti kao najvažnije karakterstike modernizma.

Narativni karakter znanstveno utemeljenih i inovativnih studija i analiza, otvorenost polemičkom ispitivanju i iščitavanju i građe i studije o toj građi, znalački odabir ilustracija i vrhunska likovna oprema, više su nego dovoljna preporuka čitanju ove izvorne književnopovijesne knjige.