Mirisi, zlato i tamjan

Roman Mirisi, zlato i tamjan jedno je od najboljih proznih djela suvremene hrvatske književnosti. Složena simbolika romana, na koju upućuje i referenca u naslovu, gradi se na stalnom miješanju sakralnoga i profanoga, doslovnoga i alegorijskoga. U središtu je radnje intelektualac, rezignirani humanist, koji ispašta grijehe i zablude prošlosti i na simboličan, gotovo ritualan način čisti se od naivne vjere i ideologijske zatucanosti, od bezbožništva i dogmatizma. U glavnom liku sabijeno je iskustvo cijele generacije koja je prihvatila utopijski projekt, pokušala srušiti tradiciju i povijest i zatim doživjela bolno otrežnjenje i deziluziju. No pravi "junak" djela je zapravo Ideologija, koja zarobljuje pojedinca, vlada njime i određuje njegovu egzistenciju. Novakov moralistički roman pisan je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osjećaj u znaku je sartreovske metafore mučnine i gađenja prema svijetu.

Ako postoji naše poslijeratno pokoljenje malodušnika, onda je pripovjedač Novakova romana Mirisi, zlato i tamjan njezin pravi predstavnik jer on više ne vjeruje ni u što, pa ni u to da Madona može umrijeti. Prijelazno mu se stanje objavljuje kao beznadno nepromjenjivo, i ne preostaje mu drugo nego da se spasi završnim udarnim sarkazmom: U raju smo. I to je sada vječnost. Da je pisao na nekom od velikih jezika bio bi svjetski poznat zbog svoje duboko proumljene i književno dojmljivo izražene skepse prema apsolutiziranim vrijednostima koje sputavaju čovjeka. Usporedimo li na primjer njegov Izgubljeni zavičaj s poetskim romanom Czeslawa Mitosza U dolini rijeke Isse, uvjerit ćemo se da Novak ni u čemu ne mora ustuknuti pred cijenjenim poljskim nobelovcem.