Jedna od bitnih kulturoloških knjiga, antologijski vrijedno izdanje za ljubitelje i proučavatelje plesa.
Nakon prvoga dijela dvosveščane Povijesti plesa starih civilizacija u kojemu je autorica obradila plesnu kulturu već izumrlih civilizacija Mezopotamije, Egipta, Grčke, Rima, te plesove starih Hebreja i Etrušćana, drugi dio autoričina životnoga djela obuhvaća stare civilizacije čija se plesna tradicija održala sve do naših dana, zahvaljujući geografskome položaju ili kulturnopovijesnim uvjetima. To su Indija, Kina, Koreja, Japan, Tajland, Burma, Šri Lanka, Java, Bali i Kambodža. Obajvljivanjem ove sjajno napisane i opremljene knjige napokon je ispravljena velika nepravda prema dvadesetak godina starom i zaboravljenom rukopisu Ane Maletić u kojemu se na genijalan način stapaju tehnička obrada plesova s kulturnopovijesnim, filozofskim, sociološkim, religijskim, mitološkim te s drugim ekskursima i elaboracijama.
Velebne kulture, indijska i kineska, neosporno su utjecale na ostale stare civilizacije azijskoga kontinenta o kojima će biti riječi u ovom dijelu knjige. Ipak, moći ćemo razabrati da su pojedine zemlje i krajevi Istoka posjedovali i svoj autohtoni umjetnički izraz, posebnosti i zanimljivosti te vlastite načine asimilacije stranih elemenata.
Sve se to nazire i u prikazima umjetnika koji u naše doba posjećuju Zapad da bi mu predstavili tradicionalnu umjetnost pokreta svojih sredina. U susretu s više takvih suvremenih lučonoša pradavne sakralne i scenske umjetnosti Istoka može se dublje razumjeti mentalitet izvođača, njihov idejni pristup i odnos prema plesačkom zvanju. I začudo, usprkos svim razlikama u oblicima i sadržajima vanjskoga pejzaža, u unutarnjem krajoliku scenskih zbivanja nema mnogo razlike. Njihovo je duševno i duhovno ozračje slično, bez obzira jesu H plesači iz Indije, Kine, Japana ili neke druge istočne zemlje.
Ana Maletić (1904—1986), koreografkinja, pegagoginja, plesna umjetnica i povjesničarka plesa pripada najvažnijim imenima suvremenoga hrvatskog plesa...