Priče iz doba jazza

Francis Scott Fitzgerald je jedan od najslavnijih američkih (i svjetskih) pisaca 20. stoljeća, ali zanimljivo je da se njegova slava de facto temelji na jednom jedinom djelu, romanu Veliki Gatsby, te nesputanom životnom stilu koji je sa suprugom Zeldom promovirao tijekom "ludih 20-ih" iliti "doba jazza". Fitzgerald je prvi među velikim književnicima svoje generacije (Dos Passos, Faulkner, Hemingway) postigao silan uspjeh; preko noći je postao slavan, mondeni magazini plaćali su mu basnoslovne honorare za priče, a kad se preselio u New York i vjenčao sa Zeldom, postali su prvi celebrities u današnjem smislu riječi. Najmodernije odjeveni odlazili su najatraktivnijim automobilima na najluđe zabave, ili ih sami priređivali...
Priče iz doba jazza su druga Fitzgeraldova pripovjedna zbirka, sastavljena od jedanaest radova među kojima su i dvije od njegovih najcjenjenijih kratkih proza, Prvi svibanj i Dijamant velik poput hotela Ritz te, zahvaljujući filmskoj adaptaciji u režiji Davida Finchera, danas vjerojatno najpoznatija autorova priča Čudnovat slučaj Benjamina Buttona. Zbirku odlikuju dvije temeljne intonacijske sastavnice Fitzgeraldove poetike – razigrana ironija i melankolija, a gledajući u cjelini, Priče iz doba jazza predstavljaju svog autora kao majstora short stories te uvjerljivo svjedoče o silnom talentu pisca, nažalost daleko češće prepuštenog neukrotivim valovima životnih radosti i tuga nego podrobnom i minucioznom književnom stvaralaštvu.
Iako je Fitzgerald znao govoriti da je pisanje priča za njega prostituiranje, one reprezentativne, a takve su ovdje gotovo sve, pokazuju da je riječ o majstoru kratkih i kraćih proznih oblika.
Stoga je objavljivanje Priča iz doba jazza, tek trećeg njegova hrvatskog knjižnog prijevoda, iznimno značajan događaj za ovaj kulturni prostor.
(Iz pogovora Damira Radića)

F. S. Fitzgerald je odrastao je u osiromašenoj otmjenoj katoličkoj obitelji irskog podrijetla. 1913 godine je započeo studij na Sveučilištu Princeton, ali ga 1917. napušta radi loših rezultata. Potom se, u tijeku I. svj. rata javio u vojsku kao dobrovoljac, ali je rat završio prije nego što je on dospio u Europu. Dok je boravio u oficirskom vojnom logoru u Alabami, upoznao je lijepu i ćudljivu južnjakinju Zeldu Sayre, koja je pristala na udaju tek nakon velikog uspjeha njegova prvog romana. Živjeli su raskošno i ekscentrično u New Yorku, Rimu, Parizu, na Francuskoj rivijeri, pa je Fitzgerald veći dio svojih novela napisao na brzinu, za velike honorare koje su plaćali pomodni žurnali i časopisi, a cijelog je života ostao tragično razapet između vlastitih, često iznevjerenih visokih umjetničkih standarda i prevelikih životnih troškova, sve više tonući u alkoholizam.

Posljednje je godine života proveo kao scenarist u Hollywoodu. Proslavio se već prvim romanom, «S ovu stranu raja» («This Side of Paradise», 1920); slijedile su dvije zbirke novela, «Mondenke i filozofi» («Flappers and Philosophers», 1920) i «Priče iz doba jazza» («Tales of the Jazz Age», 1922), te slabiji roman, «Lijepi i ukleti» («The Beautiful and Damned», 1922). Nakon romana «Veliki Gatsby» («The Great Gatsby», 1925), priče o potonulim iluzijama «američkog sna» u dekoru «ludih» 1920-ih godina, na kojem se i danas temelji njegova slava, objavio je zbirku novela «Svi tužni mladići» («Ali the Sad Young Men», 1926) i nakon duže stanke, svoje drugo remek-djelo, roman «Blaga je noć» («Tender Is the Night», 1934), o potonulim iluzijama braka koji je u mnogočemu autobiografski.

Posmrtno su mu objavljeni nedovršeni roman «Posljednji tajkun» («The Last Taycoon, 1941) i zbirka kraćih proza «Slom» («The Crack-Up», 1945).