Najzagonetniji a najutjecajniji pisac Dvadesetoga stoljeća. Živio činovničkim životom, umro od tuberkuloze. Za života objavio manji dio djela, među kojima znamenitu pripovijetku Preobrazba (1915), te Seoski liječnik (1919) i Umjetnik u gladovanju (1924).
Oporukom obavezao prijatelja Maxa Broda da njegove rukopise spali. Brod to nije učinio, nego ih je priredio i objavio. Tako su za književnost spašeni najvažniji Kafkini romani Proces (1925) i Dvorac (1926), kao i Amerika (1927).
Od velike su književne važnosti i Kafkini Dnevnici (1937, 1951), Pisma (1937, 1958) i Pisma Mileni (1952). Magijski neobjašnjivo spajajući realistički suhu i preciznu naraciju s oniričkim situacijama i odnosima, Kafka u romanu Proces snagom modernoga mitotvorca govori o sudbini pojedinca u institucionaliziranom svijetu. Stoljeće, koje Kafka nije proživio, neće prestati potvrđivati tragičnu tačnost njegove književne dijagnoze.