Rodbinska Europa
naslovna
0Klub "Knjiga znanja"
"Rodbinska Europa" Czeslawa Milosza, napisana prije četiri desetljeća (1959.), danas je aktualnija no ikad. Postavlja pitanja koja su s padom Berlinskog zida transparentno izašla na vidjelo: Gdje je i što je Europa?, Tko su Europljani?, Kako se formiraju i što je formiralo identitete - političke, nacionalne, kulturne? Sve iz pera vrsnog pjesnika i intelektualca pretvara se u uzbudljivo štivo koje plijeni lucidnošću i osvaja iskrenošću.
Czeslaw Milosz je rođen 3. lipnja 1911. u Šetijni, u Litvi, kao sin Aleksandera Milosza, i Veronike, rođene Kunat. Srednju školu i studij završio je u Vilnusu, koji je tada pripadao Poljskoj. Bio je suosnivač književne skupine Žagary. Književni je debi imao 1930. Tridesetih je objavio dvije zbirke poezije i za život je zarađivao na Poljskom radiju. Rat je proveo u Varšavi gdje je radio za tisak u ilegali.
U diplomatskoj je službi Narodne Republike Poljske od 1945, ali je raskinuo s vladom 1951. i nastanio se u Francuskoj gdje je napisao nekoliko proznih djela. Godine 1953. primio je Prix Litteraire Europeen,
Czeslavv MiMosz je jedan od najznačajnijih poljskih pjesnika, prozaista i esejista XX. stoljeća. U početku je bio sklon socijalnim temama kao u Poemi o ukočenom vremenu (Poetnat o czasie zastyglym, 1933) i zbirci Tri zime (Trzy zimy, 1936). U tajnosti je objavio zbirke Pjesme (Wiersze, 1940) i Svijet /naivne poeme/ (Šwiat /poema naitvne/, 1943). Godine 1945. je objavio čuvenu zbirku pjesama Spas (Ocalenie). Nakon II. svjetskog rata se odvaja od zbilje tadašnje Poljske u poemama Moralni traktat (Traktat moralny, 1947) i Zdravica (Toast, 1949). Zasužnjeni um (Zniewolony umysl, 1953) je esejistički prikaz staljinizma ondašnje Poljske, a roman Osvajanje vlasti (Zdobycie wladzy, 1955) govori o uspostavi socijalizma u toj zemlji. Svoje djetinjstvo i zavičaj je opisao u romanu U dolini rijeke Isse (Dolina Issy, 1955) i u esejima Rodbinska Europa (Rodzinna Europa, 1959). Zbirke eseja Kontinenti (Kontynenty, 1958), Čovjek medu škorpionima (Czloiviek ivšrod škorpionom, 1962) i Snoviđenja iznad zaljeva San Francisco (Widzenia nad zatoka San Francisco, 1969) predstavljaju njegovu intelektualnu biografiju.
Medu ostale značajne radove ubrajaju se zbirke pjesama Kralj Popiel i druge pjesme (Krol Popiel i inne iviersze, 1962), Začarani Gucio (Gucio zaczarowany, 1965), Gdje sunce izlazi i kuda zalazi (Gdzie ivschodzi slonce i kedy zapada, 1974), Svjedočanstvo poezije (Swiadectwo poezji, 1983) i Udaljene okolice (Dalsze okolice, 1991) te eseji Zemlja Urlo (Zietnia Urlo, 1977), Vrt znanosti (Ogrćd nauk, 1979), Metafizička stanka (Metafizyczna pauza, 1989), Godina lovca (Rok myšliwego, 1990) i Usputni psić (Piesek przydroiny, 1997).
Czeslavv Milosz se godine 1960. na poziv Sveučilišta Kalifornija, preselio u Berkelev, gdje je od 1961. profesor slavenskih jezika i književnosti.
Dobio je nagradu za pjesništvo poljskog PEN centra u Varšavi 1974. i Guggenheimovu nagradu za pjesništvo 1976. Primio je počasnu titulu doktora znanosti na Sveučilištu Michigan. Osvojio je Neustadtsku međunarodnu nagradu za književnost 1978. Na Sveučilištu Kalifornija izabran je za znanstvenog profesora godine 1979/1980.
Djela prevedena na hrvatski jezik: Ostvarenja, Zagreb, 1947; u Antologiji svjetske lirike, Zagreb, 1956., 1965; u Antologiji moderne poezije zapadnoga kruga, Zagreb, 1974; U dolini rijeke Isse, Zagreb, 1981; Pjesme, ''Književna smotra'', br. 47/48, 1982., Zagreb; Antigona, ''Književna smotra'', br. 73/76, 1989., Zagreb; u Plejadi poljskih pjesnika XX. stoljeća, Split, 1997; Stričak, kopriva, ''Književna revija'', br. 3, 1998., Osijek; Zasužnjeni um, Zagreb, 1998; Rodbinska Europa, Zagreb, 1999; Usputni psić, Zagreb, 2000.
