"Dragocjenim rječnikom i zrelom svojom nutrinom Matko Peić je objelodanio ono što je u suvremenoj hrvatskoj književnosti malo tko znao i u što su gotovo svi bili spremni posumnjati: naime, da po dobre putopise nije potrebno putovati daleko, ako pisac putuje čitav. To će reći: ako putuje otvorenih očiju i srca, ako se umije i želi baviti naizgled banalnim (puto)sitnicama, ako umije i voli osjetiti draž svakodnevna života koji pored nas, običnih putnika, prolazi nevrijedan i nezapažen..." Igor Mandić