Slobodne asocijacije

Kad je Freud zatražio od svojih pacijenata da slobodno asociraju, učinio je istodobno nešto jednostavno i revolucionarno: zatražio je od ljudi da razmišljaju naglas. Kroz tu nevjerojatnu praksu, Freud je preobrazio unutarnji monolog u terapijski dijalog, ali je otvorio i novi diskurs koji je slijedio linije misli koje su se činile nepovezanima s pacijentovim simptomima. Psihoanalitičar je također morao pustiti svoje misli da slobodno lutaju da bi "uhvatio kretanje pacijentovog nesvjesnog".
Ta meditacijska komunikacija između dva "sanjareća" sudionika bila je radikalna nova psihoanalitička metoda. Kakav neobičan način za otkrivanje istina koje su stvorile psihološki sukob! No, taj je frojdovski par sigurno najnapredniji oblik nesvjesnog razmišljanja koji nam je na raspolaganju i, kako tvrdi Christopher Bollas, ima mnogo šire posljedice nego što možemo zamisliti.

SADRŽAJ
Vožnja vlakom
Vagoni misli
Frojdovski par
Slobodni razgovor
“Lebdeći” analitičar
Nesvjesna komunikacija
Psihoanalitičareva subjektivnost
Objektni odnosi
“Specijalni efekti”
Diskurs karaktera
Frojdovska jeka
Frojdovsko ogledalo
Pogreške u govoru
Vjera i objektivnost
Mrežna struktura i receptivno nesvjesno
Represija ili receptivnost?
Psihički “rodovi”
Pitanja dana
Valne duljine
Poriv za prikazivanjem
Traganje za istinom
Širenje uma
Psihoanaliza i kreativnost
Afekti, emocije, osjećaji
Majčinski san i očinska misao