Sedma je legija u prvim desetljećima principata boravila u rimskoj provinciji Dalmaciji u legijskom logoru Tiluriju na rijeci Cetini. Nakon sredine 1. stoljeća po. Kr. otišla je na Dunav u rimsku provinciju Meziju gdje je boravila u Viminaciju. Znanstvenici iz Srbije i Hrvatske već desetljećima su uspješno posvećeni istraživanju arhitekture legijskih logora Viminacija i Tilurija kao i pokretnih nalaza s tih lokaliteta. Ovaj projekt predstavlja pionirsku suradnju kojom se pristupa problematici VII. legije za vrijeme njezina boravka na području današnjih republika Srbije i Hrvatske.
Među pokretnom arheološkom baštinom sedme legije nalaze se različiti spomenici načinjeni od metala, stakla, kosti i keramika, kao i gliptički nalazi, iako su najviše znanstvene pažnje izazvali njihovi nadgrobni spomenici. Naime, vojnicima sedme legije nakon smrti su se podizali nagrobni spomenici, koji su i u Tiluriju i u Viminaciju pronađeni u velikom broju. Iako su ti nadgrobni spomenici, ali i drugi predmeti, izazvali zanimanje znanstvenika te su objavljeni, do danas nad njima nije provedena komparativna analiza. Cilj ovoga projekta je provođenje komparativne analize pokretnog materijala. Na važnost takve analize upućuje činjenica da nakon odlaska sedme legije iz Dalmacije na Dunav u Meziju dolazi do značajnih promjena u formi, stilu i ikonografiji pokretnih nalaza i to ne samo na nadgrobnim spomenicima.