Starac i more
naslovna
0Klub "Knjiga znanja"
Starac i more” Hemingwayev je kratki roman, koji mu je priskrbio i Nobelovu nagradu 1954. godine. Pisac je ovaj roman smatrao svojim najboljim djelom, a i čitatelji su prepoznali njegovu vrijednost. Zbog svojeg kratkog opsega, roman se češće svrstava u red dužih pripovijedaka nego romana. Budući da je Hemingway dugo radio kao novinar, to se odrazilo i na njegov stil pisanja, koji često nazivaju “tvrdo kuhanom prozom”, i to zbog novinarski kratkih, jednostavnih i sažetih rečenica. Osim toga, ovaj roman karakteriziraju jednostavna kompozicija i radnja te usporeni tok događaja. Modernim romanom čini ga tehnika “unutarnjeg monologa”, kojom pisac iznosi misli glavnog junaka.
Veliku popularnost roman duguje jednostavnosti radnje, koja je u vrijeme kad je roman objavljen, ljudima predstavljala simbol svakodnevne borbe za puko preživljavanje, zbog čega ga ljudi s jednakim zanimanjem čitaju i danas. Starac Santiago tek je obični, siromašni ribar koji se odvikao od svega materijalnog. Čak mu ni hrana ne treba kao prije. Živi za ribarenje i lov, jer u tome vidi ispunjenje i smisao svog života. More je za njega mir i utjeha, ali kako bi se afirmirao u društvu i dokazao da nešto vrijedi, želi pod svaku cijenu uloviti veliku ribu. Radnja počinje osamdeset četvrti dan njegovog uzaludnog otiskivanja na more u potrazi za ribom. Ne radi se samo o ulovu bilo kakve ribe, on traži nešto veliko, nešto čime bi stavio “točku na i” svrsi svog postojanja.
Hemingway je u ovoj svojoj priči... izrekao cijelu životnu filozofiju "izgubljene generacije". Ljudi se očajnički bore za svoju sreću, muče se i krvave zbog nje, ali onda, kada ona treba postati potpuno njihova, kada trebaju osjetiti puninu ljepote te borbe za nju, dolaze mračne sile koje mu ih otimaju.
Ernest Hemingway rođenje 21. srpnja 1898. godine u Oak Parku, Illinois, SAD. Karijeru je započeo kao novinski pisac u Kansasu kada mu je bilo tek sedamnaest godina. Prije nego što su Sjedinjene Američke Države ušle u I. svjetski rat, dragovoljno je vozio kola hitne pomoći za talijansku vojsku. Ranjen je na bojištu, za što je dobio orden talijanske vlade, i znatno je vrijeme proveo po bolnicama. Nakon povratka u Sjedinjene Američke Države, radio je kao dopisnik za kanadske i američke novine i ubrzo je poslan natrag u Europu da pokriva događaje oko revolucije u Grčkoj.
Tijekom dvadesetih Hemingway je postao članom skupine američkih iseljenika u Parizu čije je krugove opisao u svom prvom važnom djelu, A sunce izlazi (The Sun Also Rises, 1926). Jednako uspješno bilo je i Zbogom oružje (A Faretuell toArms, 1929), studija o američkom djelatniku hitne pomoći i njegovu razočaranju u rat te dezerterstvu. Za svoj najambiciozniji roman, Kome zvono zvoni (For Whom the Bell Tolls, 1940), Hemingway je uzeo vlastito iskustvo reportera u građanskom ratu u Španjolskoj. Od kasnijih djela, najznačajnija je
novela Starac i more (The OldMan and the Sea.. 1952), priča o starom ribaru i njegovoj samotnoj borbi s ribom i morem, njegova pobjeda i poraz.
Hemingway, i sam veliki sportaš, često je prikazivao vojnike, lovce, toreadore, ali ponekad i primitivne ljude koji se hrabrošću i poštenjem suprotstavljaju brutalnosti modernog društva i koji u tom sukobu gube nadu i vjeru. Hemingwayeva izravna proza, sažeti dijalog i sklonost nedorečenosti su posebno izraženi u njegovim kratkim pričama, neke od kojih su objavljene u zbirkama Muškarci bez žena (Men Without Women, 1927) i Peta kolona i prvih 49 novela (The Fifth Column and the First Forty-NineStories, 1938).
Umro je 2. srpnja 1961. godine u Ketchumu, Idaho, SAD.
Djela prevedena na hrvatski jezik:
Zbogom oružje: roman o bitkama kod Gorice i Caporetta, Zagreb, 1937., 1995; Kome zvono zvoni, Zagreb, 1952., 1989; Starac i more, Zagreb, 1952., 1993., 1998; Novele, Zagreb, 1956., 1964; Fiesta, Zagreb, 1959; Ubijači, u Sto odabranih novela svjetske književnosti, Zagreb, 1968, Otoci u struji, Zagreb, 1974; A sunce izlazi, Zagreb, 1978; Snjegovi Kilimandžara i druge priče; Zagreb, 1984; Istina u svitanje, Zagreb, 1999. ¦
