Stil brižinskih spomenika s obzirom na pojam prenje
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Stil brižinskih spomenika s obzirom na pojam prenje
Brižinski (Freisinski) spomenici najstariji su slovenski (i slavenski) tekstovi pisani latinicom i jedini predstavnik slovenske literarne djelatnosti u razdoblju romanike. Sastoje se od triju tekstova pronađenih u latinskom kodeksu iz Freisinga (slovenski Brižine), danas pohranjenih u Državnoj biblioteci u Münchenu. Pismo je latinska minuskula starobavarske grafijske škole, što je uz povijesne podatke dovoljno mjerodavan dokaz za datiranje zapisa u razdoblje 972.-1093. Prijepis su izgubljenih izvornika iz doba Karlovih kapitulara oko 850. što svjedoče brojne pogreške u prepisivanju. Najvjerojatnije je tekstove zapisao ili dao zapisati frajsinški biskup Abraham za vlastitu uporabu u liturgiji. U oblikovanju tekstova su vidljivi utjecaji koje je zadobio slavenski čovjek u doticaju s krščanstvom, premda je iz rječničkog korpusa vidljivo da je poganstvo još živo. Autorica analizira pojam prenje iz 87. retka drugog brižinskog spomenika, tzv. Adhoracije ad poenitentiam - Nagovora na ispovijed i pokoru, i istražuje povezanost toga motiva s cjelokupnom motivsko-sadržajnom i lingvostilističkom strukturom svih triju spomenika. Želi dokazati da je prenje jedan od ključnih leksema ne samo unutar drugog spomenika, već da svojim specifičnim značenjem i smislom djeluje na bitne odrednice stilske strukture brižinskih spomenika u cjelini. U prilogu se donose faksimilne stranice brižinskih tekstova kao i komparativnog materijala koji je obrađen u knjizi.
Brižinski (Freisinski) spomenici najstariji su slovenski (i slavenski) tekstovi pisani latinicom i jedini predstavnik slovenske literarne djelatnosti u razdoblju romanike. Sastoje se od triju tekstova pronađenih u latinskom kodeksu iz Freisinga (slovenski Brižine), danas pohranjenih u Državnoj biblioteci u Münchenu. Pismo je latinska minuskula starobavarske grafijske škole, što je uz povijesne podatke dovoljno mjerodavan dokaz za datiranje zapisa u razdoblje 972.-1093. Prijepis su izgubljenih izvornika iz doba Karlovih kapitulara oko 850. što svjedoče brojne pogreške u prepisivanju. Najvjerojatnije je tekstove zapisao ili dao zapisati frajsinški biskup Abraham za vlastitu uporabu u liturgiji. U oblikovanju tekstova su vidljivi utjecaji koje je zadobio slavenski čovjek u doticaju s krščanstvom, premda je iz rječničkog korpusa vidljivo da je poganstvo još živo. Autorica analizira pojam prenje iz 87. retka drugog brižinskog spomenika, tzv. Adhoracije ad poenitentiam - Nagovora na ispovijed i pokoru, i istražuje povezanost toga motiva s cjelokupnom motivsko-sadržajnom i lingvostilističkom strukturom svih triju spomenika. Želi dokazati da je prenje jedan od ključnih leksema ne samo unutar drugog spomenika, već da svojim specifičnim značenjem i smislom djeluje na bitne odrednice stilske strukture brižinskih spomenika u cjelini. U prilogu se donose faksimilne stranice brižinskih tekstova kao i komparativnog materijala koji je obrađen u knjizi.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
J. Chevalier, A. Gheerbrant
