Studiju slučaja dugo se stigmatiziralo kao slabiju sestru među metodama društvenih znanosti. Za istraživače koji se koriste studijama slučaja smatra se kako time degradiraju svoje akademske discipline. Studijama slučaja prigovaralo se da su nedostatno precizne, objektivne i stroge... Istodobno, utješno je iskustvo da se , unatoč tom stereotipu o studiji slučaja kao slaboj metodi, ona nastavlja uvelike primjenjivati u istraživanju u društvenoj znanosti - kao u tradicionalnim disciplinama (sociologiji, psihologiji, politologiji, ntropologiji, povijesti i ekonomiji tako i u praktično orijentiranim područjima, kao što su prostorno planiranje, javna politika, socijalni rad i obrazovanje.