Svjedok u slici

Knjiga rasprava i ogleda o ikonografijskim izvorima i motivima djelâ moderne umjetnosti, o ulozi i značenju čovjeka u stvarnosti i prikazu njegove figure u umjetnosti. U ekstremnim ideologijama i javnom životu 20. stoljeća stvarnost se shvaća lako i površno, a čovjek prikazuje kao pseudoheroj, po konvencijama akademizma 19. stoljeća. Veliki majstori moderne umjetnosti i njihovi prethodnici, poput Cézannea, Rodina, Matissea, Picassa, Mooreaa, Giacommetija, Kleea, oslobođeni zahtjeva naručitelja i propisane ikonografije, a osjećajući i promišljajući stvarnost, stvaraju novu sliku čovjeka, figuru u slobodnim proporcijama, prikazujući ga kao deformirano, fantastično, čudovišno, miješano biće, ljudsko i životinjsko. Takav prikaz cjeline čovjeka, nazvan novom ružnoćom, nastaje u traganju za istinom, za prikazom čovjeka kakav on jest, u suprotnostima, a otkriva svjesne ili nesvjesne utjecaje tribalne i srednjovjekovne umjetnosti. Time se nagoviještavala i jedna složenija, zamršenija stvarnost, stvarnost proistekla iz sučeljavanja umjetnikâ sa samima sobom, poniranja u svijet i osobnih iskustava. Na tom tlu rješavao se jedan od glavnih problema moderne umjetnosti: kako izraziti osobnost u društvima gdje se osobnost smatrala bolešću? Totalitarna društva, društva vertikalnih barbara i melankolika dvostruke, faustovske duše karakterizira, naime, potpuna odsutnost osjećaja za vrijeme i bijeg od stvarnosti koje su umjetnici istinski svjedoci i glasnici.

Promatrajući i analizirajući velika djela moderne umjetnosti, koristeći se svjedočanstvima samih umjetnika i relevantnim interpretacijama djelâ moderne umjetnosti, povjesničarka umjetnosti i akademkinja Vera Horvat Pintarić (Sisak, 1926), napisala je originalnu i nezaobilaznu knjigu u proučavnju moderne umjetnosti. Stoga će ova knjiga, namijenjena redovitim članovima Matice hrvatske i obogaćena s gotovo tristo ilustracija, zasigurno pobuditi zanimanje kod stručnjaka ali i najšireg kruga čitatelja.