Uskrsnuće

Na romanu Uskrsnuće (Voskresenie) Tolstoj je radio punih deset godina: započeo ga je 1889 (prva redakcija romana izgledala mu je dovršenom 1895), ali je roman objavljen tek 1899, nakon što je Tolstoj izvršio znatne izmjene, osobito na kraju romana. U definitivnom tekstu romana ojačala je društvena kritika, a Katjuša Maslova napustila je Nehljudova s kojim je, prema prvotnoj zamisli, imala sklopiti brak, naseliti se s njime u Sibiru (poselenie kao kaznena mjera, omogućavalo je obavljanje stanovitih djelatnosti, gospodarskih ili profesionalnih, ali samo unutar ograničenoga prostora), a zatim krenuti u inozemstvo. Voljom autorovom lik se Katjuše Maslove osamostalio i zapravo je njoj pripalo, bar u čitateljevoj recepciji, "uskrsnuće", premda se moralno "usavršavao" tijekom cijelog romana Tolstojev porte-parole - Nehljudov.

Uskrsnuće je roman Lava Tolstoja, originalno objavljen 1899. godine. Predstavlja posljednji roman, odnosno posljednje značajno književno djelo u Tolstojevoj bibliografiji. Protagonist je Dmitrij Ivanovič Nehljudov, plemić koji je imao kratku ljubavnu vezu sa sobaricom Katjom Maslovom, zbog koje je ona završila na ulici i bila prisiljena uzdržavati se prostitucijom; radnja prati njegove napore da se iskupi za grijeh i pomogne Maslovoj, koja je lažno optužena za ubojstvo i osuđena na zatvorsku kaznu u Sibiru. Tolstoj je u ovom romanu žestoko napao društvenu nejednakost i licemjerje tadašnjeg ruskog društva. Zbog naturalističkih prikaza raznih oblika društvene patologije, roman je bio cenzuriran i u svom integralnom izdanju objavljen je tek 1934. godine. Tolstoj je eksplicitnim iznošenjem vlastitih religijskih i političkih stavova izazvao reakciju Ruske pravoslavne crkve koja ga je dala ekskomunicirati. U svijetu je Uskrsnuće, međutim, dočekano daleko bolje; Tolstoj je tada već bio etabliran pisac i knjiga je dočekana s velikim očekivanjem, te postala je najčitanija i najprodavanija od svih knjiga za Tolstojevog života. Kritičari su joj, međutim, zamjerali preveliku didaktičnost, odnosno sklonost autora propovijedanju svog svjetonazora nauštrb estetskih i narativnih kriterija. Zbog toga je danas manje poznata od Rata i mira i Ane Karenjine. Tolstoj je roman, između ostalog, napisao i sa željom da prikupi novac od tantijema kako bi financirao emigraciju kršćanske sekte Duhoboraca u Kanadi.