Za križen na otoku Hvaru

Knjiga fra Bernardina Škunce o jedinstvenoj laičko-pučkoj pobožnosti, koja traje više od 500 godina, a 2009. je uvrštena u popis nematerijalne duhovne baštine UNESCO-a – "Za Križen na otoku Hvaru".

Djelo u četiri dijela opisuje procesiju nastalu u vjerničko-bratovštinsko-laičkom krugu koja se u vjernosti izvornoj obrednoj slici procesije prenosi iz naraštaja u naraštaj. Procesija je u prvom redu događaj vjere, kršćanske duhovnosti i kršćanskog svjetonazora. Taj živi vjernički "znak", koji stoljećima sabire križ u samom srcu otoka Hvara, u krugu šest mjesta okuplja ljude koji u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak hodaju u procesiji koju jednostavno zovu – Za Križen.

U uvodu autor objašnjava razloge za uvrštenje procesije Za Križen u popis svjetske nematerijalne baštine UNESCO-a te fenomen njezina trajanja.

U prvom dijelu Škunca donosi opću sliku vjerskog i društvenog položaja otoka Hvara u njegovoj povijesti s obzirom na širi europsko-kršćanski te povijesni mediteranski okvir. U drugom dijelu prikazuje duhovno tlo iz kojega je nastalo štovanje Isusove muke na otoku Hvaru.

Treći, središnji, a ujedno i najveći dio, bavi se pitanjima nastanka i opisa same procesije Za Križen. Opisana je zemljopisna i društveno-povijesna slika kruga procesije te naselja iz tog kruga: Vrbanj, Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, s popisom križonoša za svaku župu. Dalje slijedi pogled u nastanak i povijesni razvoj te neka mišljenja o postanku procesije, obliku i sadržaju procesije te hvarskim sljednicama procesije.

U četvrtom dijelu autor sve sabire u sedam općih vrijednosnih naglasaka o pučkim pasionskim pobožnostima na Hvaru, a napose o procesiji Za Križen. Zaključuje da je procesija Za Križen svojom osebujnom procesionalnom obrednošću, koju je pokrenula i uobličila vjera u snagu Kristova križa, stvarala tradiciju koja se – stopljena s vjerom i obredima – sakralizirala te kao takva ostaje izniman vjeroispovjedni događaj pučke vjere i pobožnosti. Ona je autentičan vjernički čin, jer svoj bitni sadržaj i obred vuče od liturgije Kristove muke i smrti na križu. S obzirom da objedinjuje različite biljege, postala je poseban izraz vjerničke etnokulture. Ona je i duhovni prostor u kojem su vjernici laici u trajnom suodnosu s hijerarhijom Crkve i s klerom ostavili primjer iznimne važnosti vjernika laika u izražavanju duhovnosti i u stvaranju identiteta katoličkoga kršćanstva u krilu jedne, nedjeljive Crkve.

Riječ je o izvornome znanstvenom radu, koji objašnjava etnološke i religijsko-tradicijske vrijednosti procesije Za Križen te kršćanski duhovni i teološki biljeg procesije te u dodatku sadrži osam priloga koji pružaju dublji uvod u sadržaj i povijest te pučke pobožnosti, bibliografiju, tj. izvore, knjige i članke koje je autor koristio u radu te prijevode sažetaka na engleski, njemački i talijanski jezik.

Svojom sadržajnošću knjiga predstavlja trajni spomen polutisućljetne hrvatske tradicije, čija je vrijednost prepoznata i u svijetu. Usto će svojom aktualnošću privući brojne čitatelje i hodočasnike, kako bi bolje upoznali privlačnost i ljepotu procesije, ali i cjelovitije sudjelovali u toj jedinstvenoj pučkoj pobožnosti.

IZ RECENZIJA

Autor nam znanstveno predočava nastanak i razvoj procesije Za Križen kao i svih ostalih pasionskih pučkih pobožnosti na otoku Hvaru, pa i šire u Dalmaciji. Uvodi nas u povijesnu i geografsko-društvenu sliku hvarskih mjesta, donosi specifičnosti, uvijete nastanka i razvoja procesije, popise križonoša i ostale zanimljive detalje koji se doimaju poput malih sličica istovremeno životopisnih i znanstveno argumentiranih. (Doc. dr. sc. Mateo Bratanić, povjesničar, Sveučilište u Zadru)

I na kraju svojih teoloških sugestija, autor zaključuje da su pučke pasionske pobožnosti upravo zbog svojeg vjeroispovijednog i svjedočkog karaktera tako usko srasle s ljudima na Hvaru da mogu danas biti prikladan prostor i instrument nove evangelizacije. (Prof. dr. Nikola Bižaca, teolog, KBF u Splitu)

O AUTORU

Fra Bernardin Škunca, svećenik franjevac i teolog liturgičar, rođen je 12. studenoga 1937. u Novalji, na Pagu. Teologiju je diplomirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani, magistrirao je pastoralnu liturgiju na Katoličkom institutu u Parizu, a doktorirao je na KBF-u u Zagrebu.

Autor je mnoštva radova objavljenih u različitim zbornicima, preveo je, priredio i uredio više knjiga, a sam je autor romana „Mirotvorac u Bolonji“, za koji je dobio Nagradu za književnost i umjetnost „August Šenoa“ Matice hrvatske 2008. Kao redovnik franjevac vršio je različite službe u odgoju i formaciji mladih svećeničkih kandidata. Na teološkim učilištima u Hrvatskoj predavao je predmete iz liturgike i sakralne umjetnosti. Četrnaest godina je bio pročelnik Hrvatskoga instituta za liturgijski pastoral Hrvatske biskupske konferencije, sa sjedištem u Zadru, i glavni urednik liturgijsko-pastoralnog časopisa “Živo vrelo“. Bio je član nacionalnih i biskupijskih tijela za liturgiju i umjetnost u krugu Katoličke Crkve u Hrvatskoj.