Zagrepčanka Branislava Glumca izuzetno je štivo ne samo po eksperimentalnim nastojanjima autora veći po težnji da se bez lakiranja i pozlate progovori o nekim neistraženim sferama suvremenosti, rasvijetli još jedan zaprete-ni vid naše egzistencije. Što je to što obvezuje očeve i iritira njihovu djecu, gdje se to razilaze generacije i kakav to stijeg razlistavaju mladi svim matorcima usprkos, eto, teme za sve koji imaju nepogrešivo čulo za intenzitete našeg vremena pa zato i traže pravi razlog tolikih sudara, zavirujući bez zazora od kancelarije do ložnice. Jesu li iznevjereni neki ideali i jesu li mladi umorni još prije onog ozbiljnog posla, kakva pravila igre važe za mamine sinove a kakva za dečke sa gradske periferije, da li za-starjevaju male i velike izdaje i tko nam daje pravo na izdvajanje, na onu specijalnu sudbinu, pitanja su koja zaokupljaju pisca Zagrepčanke, čine okosnicu njegove osebujne storije.