Autentično svjedočanstvo hrvatske emigrantkinje 20. stoljeća Senjkinje Vande Boras Podravac (1930.) dojmljiva je priča o stradanjima hrvatskoga naroda i prilagodbi životu u novim sredinama od Buenos Airesa do Canberre.
Rastanak s najmilijima 1954., život u progonstvu, roditeljstvo daleko od zavičaja, borba za etnička prava Hrvata u domicilnim multietničkim društvima svijeta 60-ih i 70-ih godina, sudjelovanje hrvatskoga iseljeništva u ostvarenju sna o neovisnosti Hrvatske 90-ih, prvi posjet oslobođenoj domovini nakon 38 godina progonstva tek su neke teme zabilježene u "Dnevniku iz tuđine" ove hrabre majke četvero djece.
Autorica, sociologinja i aktivistica civilnih udruga hrvatske zajednice u Australiji, nastoji postići dokumentarističku uvjerljivost emigrantskih pustolovina koje su iza 'željezne zavjese' ostavljale jedan nepravedan svijet, a uvodile nju i njezinu obitelj u svijet novih izazova na drugim meridijanima, s nizom drukčijih prepreka poput jezičnih barijera ili pak kulturoloških razlika u stilu života.
Autorica nastoji svojim radnim angažmanom, i uključivanjem supruga i djece u institucije nove sredine, postići nužnu adaptaciju i bijeg iz iracionalnih i traumatiziranih izbjegličkih stanja u koordinate stvarnosti, što joj srećom i uspijeva.
Priznanja:
Za svoj rad Vanda Boras Podravac primila je visoko odlikovanje "The Medal of the Order of Australia" (OAM), koje dodjeljuje kraljica Elizabeta II.