Monografija 'Hrvatska pisana kultura' akademika Josipa Bratulića i Stjepana Damjanovića rezultat je nastojanja da se pregledno i na jednom mjestu predstave najznačajniji tragovi hrvatske pisane kulture u povijesnoj vertikali u rasponu od trinaest stoljeća. Kronološki prikaz kulturne proizvodnje obuhvaća djela različita karaktera: najviše ih ima iz područja književnosti i jezikoslovlja, no zastupljeni su i relevantni teološki, pravni, povijesni, filozofski i leksikografski tekstovi ... ...Iz recenzija: Posrijedi je iznimno vrijedna knjiga, značajan prilog hrvatskoj kulturi. Pisana je stručno, metodološki konsekventno, ali pristupačno i primjerenim diskursom. Namijenjena je raznolikoj publici: intelektualcima, studentima, akademskoj zajednici u najširem smislu riječi, ali i svima koji se zanimaju za pisanu riječi cijene dobru knjigu. prof. dr. sc. Krešimir Nemec Knjiga obuhvaća 200 najvažnijih djela hrvatske pisane kulture u razdoblju od VIII. do XVII. stoljeća, pisane hrvatskim, latinskim i staroslavenskim jezikom, odnosno latinicom, glagoljicom i ćirilicom. Zastupljeni su svi oblici pisane kulture: natpisi, grafiti, rukopisi, tiskane knjige, te različite vrste knjiga: misali, brevijari, evanđelistari, molitvenici, zbornici, statuti, rječnici, gramatike, enciklopedije, leksikoni i priručnici. U knjizi su obrađene stilske epohe srednjeg vijeka, humanizma i renesanse i baroka s prikazom povijesnih, političkih, kulturnih, književnih i jezičnih prilika na hrvatskim prostrima od VIII. do XVII. Stoljeća. Prikazano je više od 400 originalnih likovnih priloga u boji.
Drugi svezak Hrvatske pisane kulture: izbor djela pisanih latinicom, glagoljicom i ćirilicom, obuhvaća period XVIII. i XIX. stoljeća, tj. od razdoblja prosvjetiteljstva do moderne. Knjiga obuhvaća i najvažnije razdoblje novije hrvatske povijesti - narodni preporod. Predstavljen je s najvažnijim tekstovima koji svjedoče o važnosti, opsegu i snazi nacionalne integracijske ideologije. Knjiga završava razdobljem moderne i naznakom novog duha i senzibiliteta na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Može se reći da je pravi užitak pratiti kako se autori u svojim opisima suvereno kreću ne samo kroz različite epohe, nego i kroz različite generičke strukture, od tekstova pragmatičnog karaktera, preko književnih oblika (pjesničkih, proznih, dramskih), zatim tekstova jezikoslovne provenijencije (gramatike, pravopisi, rječnici), teoloških tekstova, leksikografskih djela (leksikoni, enciklopedije), itd. Pisana metodološki dosljedno, s mnogo akribije i s analitičkim žarom, knjiga Josipa Bratulića i Stjepana Damjanovića predstavlja iznimno vrijedan doprinos hrvatskoj kulturnoj povijesti.
Trećom knjigom Hrvatske pisane kulture akademici Josip Bratulić i Stjepan Damjanović nastavljaju s prezentacijom hrvatske pismenosti u vremenskom luku od 8. do 21. stoljeća. Cilj je ovog ambicioznog projekta predočiti svu šarolikost i sav raspon pisane kulture do naših dana. U treći svezak uvršteni su hrvatski pisani tekstovi iz 20. i 21. stoljeća, tj tekstovi nastali u vremenskom rasponu od razdoblja moderne - kada Hrvatska hvata priključak s istodobnim procesima u zapadnoeuropskoj kulturi i umjetnosti - do tekstova tiskanih na početku novog milenija.