SIROVO MESO NIJE DEMONSKO. ONO SAMO
ISIJAVA RUŽIČASTO – CRVENE ATAVISTIČKE
STRASTI IZ DAVNOG DOBA NEVINOSTI, IZ DOBA
DIVNIH PREDAKA DOK JE ROCK'N'ROLL JOŠ BIO
OSNOVNI RITAM SVIJETA, IZVORNA SAGA
O STRASTI UMIRANJA I ŽIVLJENJA, JEBANJA I
ŽDERANJA, RAĐANJA I UBIJANJA, PIŠANJA I
SRANJA, LOVA I RATA …
«Zamisli naš doček Nove godine na Zlatnom ratu, na primjer. I to usred ljeta, zašto ne ! Samo haljina, tvoje i moje bose noge, more i zrak. Zamišljaj dalje. Sedam povećih zelenih svijeća zabodenih u pijesak čini krug od pet metara u promjeru. Sasvim dovoljno za nas dvoje. Plešemo. Ti u crnoj večernjoj haljini, ja u dugoj bijeloj košulji. Lagano se njišemo plešući na glazbu svemira, zvučnu tišinu noći koja opaja izuzetne galebove. U sredini kruga posuda s pjenušcem kao blaga potpora ubrzo suhim grlima iz kojih izlazi fini plesni dah postojanja. U bliskoj daljini ponoćna svjetla bolskih hotela. Kao da trepere, Asja. To otok Brač slavi naš ples, novogodišnji i svegodišnji. Lijepa je ova noć i lijepa je ova slika. Čak vrlo moguća. O, Asja, s tobom je lijepo i maštati, a kamoli ne plesati. Mi smo shvatili da svaki čovjek prije ili kasnije, barem jednom u životu, mora s puno afričke vune napisati svoju Asju. Pa čak i sama Asja mora napisati svoju Asju, zar ne, Asja? Tko to ne učini, teško da će vidjeti spasonosne mrvice božanske svjetlosti. Ako čovjek i ne sretne Asju, već je spašen ako samo mašta o njoj. Napisati Asju i plesati s njom znak je božje milosti . . . Plavi noćni autor čuje te misli, Asja. Ja doista čujem te misli i uzimam tvoju ruku na časak koji je vječnost i kažem: « Asja, plešem te !» ( … )
Kad god se nešto piše ili govori o Milku Valentu, piscu rijetke i razbarušene kose, gotovo se uvijek konstatira da je on jedan od rijetkih, ako čak ne i jedini pisac u nas, koji živi isključivo od svog pisanja. I doista, kad na klapni njegovih izabranih priča pogledate gusti popis njegovih uradaka, koji samo što ne iscure s korica, ostanete zapanjeni kvantitetom. Zbirku od tridesetak izabranih priča obujmljuju dva teksta. U uvodu priređivač izbora Darije Toplak priznaje da je i sam svoje literarne početke imao zahvaliti mentorstvu tate-mate Valenta.