Još od davne 1962. godine ovaj prozno-poetski triptih je jedno od najomiljenijih štiva današnjih čitatelja. Pripovjedač vodi čitatelja putanjima svjetlosti i treptaja. Kroz vječito iščekivanje Jelene, pripovedač teži ka stvaranju, kao onom metafizičkom koje životu onoga kojeg nazivamo stvarateljem zapravo daje pravi smisao. Njegova vječita potraga za poetskom misli, za stvaralačkom ispunjenošću je utelotvorena u Jeleni koja ga čudesno pohodi u očekivanim, ali i u sasvim neočekivanim prilikama.
Dok postoji Jelena, postoji i sam pripovjedač.?Samo da je ne prestanem iščekivati?, reći će pripovjedač na kraju? Gubitak mašte i težnje za stvaranjem za pripovedača znači umiranje samo. Jače i očiglednije nego ikada, Ivo Andrić ovim djelom ispoljava svoju poetsku i filizofsku misao, razotkriva svoje bivstvo.