Početkom kolovoza 1995., za vrijeme akcije Oluja, pripovijedač sjedi u zgradi Muzeja revolucije, gdje se prisjeća 1952., kad su on i njegova dva prijatelja krenuli u školu. Sva su trojica bila zaljubljena u istu djevojku, a sve što se zbivalo imalo je veze s Muzejom. U trenutku dok se priča pripovijeda, nalaze se na tri različita mjesta: jedan na ratištu kao časnik HV-a, drugi u Bosni, a jedan u rodnome gradu, gdje zapisuje sve čega se može sjetiti. Na kraju se u muzeju pojavljuje i žena koja je svoj trojici prijatelja obilježila život.
Muzej revolucije priča je o tri prijatelja a priču nam kazuje jedan od njih, čuvar Muzeja. On je u zgradi Muzeja revolucije, pa u nekadašnju Knjigu dojmova zapisuje sve što zna o toj instituciji. Kuća je nekada bila svojina bogataške obitelji Kraljevac, a u muzej je pretvorena 1952., upravo onda kad su pripovjedač i njegova dva prijatelja krenuli u školu. Jedan od tih prijatelja potomak je obitelji kojoj je zgrada nekada pripadala, dok je drugi sin paloga borca po kojem se zovu ulice i tvornice u tome kraju. Njih trojica upoznali su se kad su ih primali u pionire, i od tada su bili nerazdvojni. Sve što im se događalo u životu, u školi, na studiju i na poslu bilo je vezano uz Muzej revolucije koji i sam prolazi zanimljiv put. No dolazi kolovoz 1995. i u tom trenutku počinje ova priča. Oni se nalaze na tri različita mjesta: jedan na ratištu kao časnik Hrvatske vojske, drugi u Bosni, kao zastupnik ostataka Jugoslavije, a jedan u rodnome gradu, gdje čeka vijesti i zapisuje sve čega se može sjetiti. Na kraju se u Muzeju pojavljuje i žena koja je svoj trojici prijatelja obilježila život.