Nabaviti ženu: ratne novele

Nabaviti ženu (ratne novele), svoju ponajbolju knjigu priča, >László Darvasi pisao je pod dojmom krvavih ratova na prostorima bivše Jugoslavije. Sedamnaest pripovjedaka knjige Nabaviti ženu obilježeno je ženama koje u svakoj priči predstavljaju neku univerzalnu ženu. One su anđeli oko kojih se njihovi progonitelji, otimači i silovatelji kreću, bez njih ništa nije moguće, ni početak ni kraj, ni život ni smrt. Žene ove knjige su san i java, one su napučile mitski prostor koji László Darvasi poput najvećih majstora magijskog realizma stvara od Balkana. Kroz žene Darvasijevih pripovjedaka iščitava se zla kob, bolest ratova, smrt, ali i život i nada. Nabaviti ženu jedna je od najintrigantnijih knjiga koja govori o nama više nego što bismo se mi ikada usudili napisati.

“Kada se strahote udruže s bogatstvom imaginacije, blizu smo biti umjetnosti”: pisac László Darvasi, pripadnik generacije koja je iz postkomunističkog očajanja dospjela u strahote rata, izgubivši pritom svoje posljednje humanističke iluzije, ovaj je cilj gotovo postigao.
Martin Halter, Frankfurter Allgemeine Zeitung

Darvasi se već svojim prvim knjigama profilirao kao jedan od najvažnijih pisaca generacije nakon Nadása, Esterházyja i Kertésza. No, možda je upravo djelo Nabaviti ženu njegovo najbolje. Ono nipošto nije jedina mogućnost prikaza rata, u Jugoslaviji ili bilo gdje, ali zasigurno je, bez pretjerivanja, jedna od najpotresnijih.
Hans-Peter Kunisch, Süddeutsche Zeitung

László Darvasi rođen je 1962. u Törökszentmiklósu u istočnoj Mađarskoj. Diplomirao je na Sveučilištu u Szegedu. Od 1989. urednik je časopisa Szeged daily te član uredništva jedinog mađarskog književnog tjednika Život i književnost. Darvasijevo književno novinarstvo ima snažan utjecaj na njegove kratke proze. Prve kratke proze počeo je pisati pod pseudonimom, svojevrsnim spisateljskim alter egom. Djela pod vlastitim imenom počeo je objavljivati 1991. i to najprije poeziju, ali sada većinu njegova opusa sačinjavaju upravo kratke priče. Tri kratke priče uspješno su uprizorene u kazalištu. Nakon sedam knjiga proze, 1999. objavio je svoj prvi veliki roman Legendu o žonglerima suza. Boravio je na nekoliko stipendija u Njemačkoj i Austriji te je nagrađen nagradom Knjiga godine 1994. i Nagradom Krúdy 1996. Knjiga priča Najtužniji orkestar na svijetu (A veinhageni rózsaborok, 1993.) prevedena je na njemački, francuski i nizozemski, a među ostalima se ističu knjige priča Tuga Uga Borgognonija (A Borgognoni-féle szomorúság, 1994.), Voljeni drug Dumumba (Szerelem, Dumumba elvtarsnö, 1998.), Nabaviti ženu (Szerezni egy nöt, 2000.), Lovci na pse iz Lojanga, (2001.), te roman Legenda o žonglerima suza.