Pragmatičari, dogmati, sanjari
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Pragmatičari, dogmati, sanjari
Kad je autor ove opsežne i iznimno vrijedne studije pokušao analizirati, interpretirati i ocijeniti ne samo likovni, uskoestetski aspekt fenomena EXAT-a 51 nego i objasniti njegov društveni kontekst, prilike iz kojih je nastao, afirmirao se i formalno nestao potaknuvši neke nove tendencije, našao se u teškoćama s kojima se slična istraživanja u nas, nažalost, vrlo često susreću. Riječ je, prije svega, o nedostupnosti nekih važnih, možda i ključnih dokumenata, zatim o nedostatku specijalističkih predradnji i pouzdanih, znanstveno utemeljenih istraživanja različitih sastavnica te problematike - socioloških, politoloških, psiholoških, filozofskih i dr., a i ocjene problematike kojom se želio pozabaviti nerijetko su bile sasvim različite te ih je trebalo preispitati i provjeriti njihovu valjanost s obzirom na novije spoznaje. Slučaj EXAT-ove zagrebačke izložbe iz 1953. Županu se, u početku možda i ne sasvim svjesno, nametnuo kao metafora tadašnje situacije cjelokupne hrvatske kulture i umjetnosti. Tako je inicijalna ideja o EXAT-u 51 prerasla u poticaj za šire i dublje istraživanje odnosa umjetnosti i ideologije u praksi, prvenstveno u razdoblju od 1945. do 1956. godine. A knjiga koju imate pred sobom zapravo je daljnjim istraživačkim i odgovarajućim likovnim materijalom bitno nadograđena izdanje autorove studije EXAT 51 i drug(ov)i : Hrvatska umjetnost i kultura u promijenjenim političkim prilikama ranih pedesetih godina 20. stoljeća koju je Mala knjižnica Društva hrvatskih književnika objavila 2005. godine. Slobodno se može reći da je taj odnos – odnos umjetnosti i ideologije, realizirane u postupcima vlasti - bio važan, u različitim modalitetima i u različitu intenzitetu, do samog rasapa jugoslavenske federacije; pa i u promijenjenim društvenim okolnostima, u samostalnoj Hrvatskoj s političkim pluralizmom, taj neprirodni brak politike i kulture i dalje ostaje problematičan. Pokazalo se tako, kad je riječ o hrvatskoj kulturi i umjetnosti u vrijeme „druge" socijalističke Jugoslavije, ne samo da se ne može izbjeći govor o društvenom, političkom i ideološkom kontekstu nego da je taj kontekst bio bitan i da je u najvećoj mjeri i određivao to područje. U našoj povijesti zacijelo nema tako dugog razdoblja ovisnosti (jednom veće, drugi put manje) o politici i ideologiji, ispunjenog tako skokovitim, krivudavim, često iznenađujućim i neočekivanim rješenjima, koje bi se moglo uspoređivati s drugom polovicom XX. stoljeća, osobito s prvih desetak godina poslije Drugog svjetskog rata.
Kad je autor ove opsežne i iznimno vrijedne studije pokušao analizirati, interpretirati i ocijeniti ne samo likovni, uskoestetski aspekt fenomena EXAT-a 51 nego i objasniti njegov društveni kontekst, prilike iz kojih je nastao, afirmirao se i formalno nestao potaknuvši neke nove tendencije, našao se u teškoćama s kojima se slična istraživanja u nas, nažalost, vrlo često susreću. Riječ je, prije svega, o nedostupnosti nekih važnih, možda i ključnih dokumenata, zatim o nedostatku specijalističkih predradnji i pouzdanih, znanstveno utemeljenih istraživanja različitih sastavnica te problematike - socioloških, politoloških, psiholoških, filozofskih i dr., a i ocjene problematike kojom se želio pozabaviti nerijetko su bile sasvim različite te ih je trebalo preispitati i provjeriti njihovu valjanost s obzirom na novije spoznaje. Slučaj EXAT-ove zagrebačke izložbe iz 1953. Županu se, u početku možda i ne sasvim svjesno, nametnuo kao metafora tadašnje situacije cjelokupne hrvatske kulture i umjetnosti. Tako je inicijalna ideja o EXAT-u 51 prerasla u poticaj za šire i dublje istraživanje odnosa umjetnosti i ideologije u praksi, prvenstveno u razdoblju od 1945. do 1956. godine. A knjiga koju imate pred sobom zapravo je daljnjim istraživačkim i odgovarajućim likovnim materijalom bitno nadograđena izdanje autorove studije EXAT 51 i drug(ov)i : Hrvatska umjetnost i kultura u promijenjenim političkim prilikama ranih pedesetih godina 20. stoljeća koju je Mala knjižnica Društva hrvatskih književnika objavila 2005. godine. Slobodno se može reći da je taj odnos – odnos umjetnosti i ideologije, realizirane u postupcima vlasti - bio važan, u različitim modalitetima i u različitu intenzitetu, do samog rasapa jugoslavenske federacije; pa i u promijenjenim društvenim okolnostima, u samostalnoj Hrvatskoj s političkim pluralizmom, taj neprirodni brak politike i kulture i dalje ostaje problematičan. Pokazalo se tako, kad je riječ o hrvatskoj kulturi i umjetnosti u vrijeme „druge" socijalističke Jugoslavije, ne samo da se ne može izbjeći govor o društvenom, političkom i ideološkom kontekstu nego da je taj kontekst bio bitan i da je u najvećoj mjeri i određivao to područje. U našoj povijesti zacijelo nema tako dugog razdoblja ovisnosti (jednom veće, drugi put manje) o politici i ideologiji, ispunjenog tako skokovitim, krivudavim, često iznenađujućim i neočekivanim rješenjima, koje bi se moglo uspoređivati s drugom polovicom XX. stoljeća, osobito s prvih desetak godina poslije Drugog svjetskog rata.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
