Unamuno [~mu'no], Miguel de, španjolski književnik i filozof (Bilbao, 29. IX. 1864 – Salamanca, 31. XII. 1936). Od 1892. bio profesor grčkog jezika na Sveučilištu u Salamanci, gdje je bio i rektor (1901–14. i od 1931). Za diktature Miguela Prima de Rivere (1924–30) u progonstvu u Francuskoj, umro je u kućnom pritvoru pošto je 1936. javno izrazio neslaganje s politikom Falange. Javnim, otvorenim i dramatizmom prožetim iznošenjem vlastitih razmišljanja, osjećaja i iskustava vjerskoga života nadahnuo je naraštaje španjolskih pisaca: E. R. Curtius ga je zbog takva položaja javne figure par excellence nazvao excitator Hispaniae.
Njegovim najboljim romanom drži se Sveti Emanuel Dobri, Mučenik (San Manuel Bueno, Mártir, 1931), u kojem tematizira vjeru kod pojedinca.
Jedna od prvih stvari koja upada u oči kod čitanja djela ovog autora je jednodušno priznavanje njene velike vrijednosti. Drugo oko čega se svi kritičari i tumači slažu jeste njena tajanstvenost. Viktor Garsija de la Konća kaže: “Kada kažemo o ovom duhovnom piscu, asketi i mističaru, da ga ne zanima književnost i umjetnost, dolazimo u opasnu situaciju. Naravno da njegov osnovni cilj nije stvaranje književnosti radi književnosti. Ali mu je i te kako važno da na najbolji mogući način prenese svoju poruku. On je, na izvestan način, ono što obično nazivamo ‘egzistencijalalnim ili angažiranim piscem’.