Proučavanje različitih načina na koje možemo ne pročitati neku knjigu, delikatnih situacija u kojima se nađemo kada o njoj treba govoriti te načina na koje se u takvim situacijama možemo snaći i adekvatno se postaviti pokazuje da je, suprotno općeprihvaćenom mišljenju, moguće strastveno razgovarati o knjizi koju nismo pročitali, uključujući tu i situaciju – a možda naročito takvu situaciju – u kojoj je naš sugovornik ni sam nije pročitao.
Britka, duhovita, transparentna i diskurzivno nepretenciozno napisana studija koja će u svakom pogledu revidirati vaše poglede na knjigu te ponuditi intrigantnu anatomiju čitanja, recepcije i reprezentacije književnog djela i drugih tekstova – pokušati pružiti relevantne odgovore prije svega na pitanja ‘što to čitanje uopće jest?’, ‘što zapravo znači nešto (pro)čitati?’ i ‘u kojoj je mjeri to uopće moguće?’
Bayardova popularno-teorijska studija/esej prevedena je na brojne svjetske jezike i, sasvim zasluženo, generirala iznimnu kritičku i čitalačku pažnju, zaintrigiravši nepodijeljeno književne stručnjake, poznavatelje i laike.