U knjizi se u prvom poglavlju prikazuje povijesni razvoj ustanova za rani odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj i zapadnome dijelu svijeta, raspravlja se o samome pojmu kontekst institucije, svojstvima konteksta (holističnost, multidimenzionalnost, fluidnost, kompleksnost, dinamičnost) i njegovu međuodnosu s kulturom. Nadalje se kritički iznose rezultati dosadašnjih znanstvenih istraživanja o djelovanju institucijskoga konteksta na odgoj i rani razvoj djece s naglaskom na definiranju kriterija za vrednovanje kvalitete ustanove. Posebno se poglavlje posvećuje kvaliteti dimenzija konteksta, to jest socio-pedagoškom okruženju djeteta u ustanovi (odgojiteljima, drugim odraslima i djeci mješovite dobi), fizičkim (ekološkim) uvjetima i vremenskoj konfiguraciji življenja djeteta u institucijskome kontekstu. Na kraju se daje bogata bibliografija recentne literature iz područja ranoga odgoja I obrazovanja te prijevod dijela dvaju američkih instrumenata za (samo)procjenjivanje kvalitete institucije.